Bivši predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a, gospodin Diego Arria danas je posjetio Memorijalni Centar u Potočarima. Diega Arriu dočekali su uposlenici Memorijalnog centra i predstavnice udruženja majki iz Srebrenice i Bratunca na mezarju Memorijalnog centra, gdje je minutom šutnje odao počast žrtvama genocida, a zatim obišao mezarje i spomen zid sa ispisanim imenima žrtava genocida u Srebrenici.

Diego Arria, prvi put je Srebrenicu posjetio u aprilu 1993. godine, nakon masakra na školskom igralištu na kojem je poginulo vise od 70 osoba a ranjeno preko 100, a gdje je u vrijeme njegove posjete još uvijek bilo ljudskih ostataka na željeznoj ogradi igrališta. Prisjećajući se te posjete, gospodin Arria je rekao da je prvi put vidio nešto u šta nije mogao povjerovati, ostaci djece ubijene dok su provodili vrijeme bezbrižno se igrajući na školskom igralištu.

‘Svaki put kad se vratim u Srebrenicu, nakon moje prve bolne posjete u aprilu 1993., osjećam se na neki način bolje kao ljudsko biće jer gledam hrabre ljude, na primjer majke, kćeri koje sam upoznao, i porodice žrtava koje su ovdje masakrirane 1995., i lakše mi je kad vidim da su bolje i jače. Kad pogledate strašne stvari koje su ovdje učinjene, prije toliko godina znate da je svijet znao šta se događa, ali su gledali u drugom smjeru’, rekao je gospodin Arria.

Nakon posjete Muzeju, te prolasku kroz izložbe Centra, Diego Arria razgovarao je sa majkama koje su između ostalog pitale da li je svijet mogao učiniti vise da spriječi genocid u Srebrenici. Diego Arria je još u toku rata govorio o mogućim zločinima i da se sam rat u Bosni i Hercegovini mogao i trebao spriječiti.

‘Govorio sam još tad u Srebrenici, 1993. da ćemo zaštiti narod u Srebrenici, a mi to nismo učinili. Osjećao sam se posramljeno. Zato sam danas ovdje. Zato vas nikad neću zaboraviti. Tad sam imao najbolje namjere, a jedini doprinos koji mogu dati sada jeste da neću zaboraviti vašu hrabrost i borbu za pravdu. Pokušavam da svojim djelovanjem, poučen vašom tragedijom, utičem na bolju budućnost, kako ostatak svijeta ne bi osjetio onu bol koju ste vi ovdje osjetili’, dodao je Arria.