Hajra Ćatić je svakog 11. u mjesecu više od 26 godina opominjala i napominjala svijet na genocid u Srebrenici. Nastavila je tamo gdje je stao njen sin, Nihad Nino Ćatić, hrabri reporter iz Srebrenice, posljednji glas koji je upozoravao na pad enklave i genocid u Srebrenici.

Često je ponavljala svoju jedinu želju, „da imam njegov mezar i njegov nišan, izgleda da neću dočekati." Tako je govorila jedna od najhrabrijih među nama, majka i predsjednica udruženja „Žene Srebrenice“, jednog od stubova borbe za istinu o genocidu u Srebrenici.

Skoro 600 žena Srebrenice nisu za života dočekale da ukopaju svoje najbliže. Danas je na onaj svijet preselila naša Hajra Ćatić. Nije dočekala dženazu svog sina Nine Ćatića, ali je u 26 godina od genocida, na svakom svom koraku čuvala sjećanje na hrabrost ovog ratnog reportera iz Srebrenice, vjerno radeći na tome da druge podstiče da borba za istinu i pravdu ne može i ne smije prestati.

Uz imena Zumre Šehomerović, Hatidže Mehmedović, i brojnih drugih majki, žena, sestara i kćeri Srebrenice, sada je i njeno ime. Memorijalni centar Srebrenica, uz svoju dužnost da istražuje i čuva istinu o genocidu u Srebrenici, ima i mandat da pamti i prenosi dalje priču o hrabrim ženama Srebrenice zahvaljujući kojima danas ova institucija stoji i postoji u dolini bijelih nišana u Potočarima. Posljednje što joj je ostalo od sina Nine Ćatića bila je njegova lična karta. Sina nije našla, a posljednje tragove sjećanja povjerila je na čuvanje Memorijalnom centru.

Naša je dužnost da mi nastavimo tamo gdje je Hajra stala, samo tako se njena priča ne završava sa njenim odlaskom. „Za ovaj trenutak, spremajte se.“