Usmena historija

Nakon 1995. godine, glavni napori bili su usmjereni na potragu za posmrtnim ostacima žrtava genocida, proces identifikacije te uspostavljanje Memorijalnog centra Srebrenica (MCS) kao zvaničnog mjesta ukopa. Danas MCS predstavlja ključnu instituciju za očuvanje sjećanja na genocid u Srebrenici i edukaciju o tim tragičnim događajima.

Šta je usmena historija?

Usmena historija je savremena metoda dokumentovanja iskustava preživjelih svjedoka genocida i ratnih zločina kroz njihova lična svjedočanstva. Ova metodologija, koju MCS razvija i primjenjuje, utemeljena je na empatiji, poštovanju prema traumi i dubokom razumijevanju kulturnog konteksta regije Sjeveroistočne Bosne.

Cilj i značaj

Cilj Odjela za usmenu historiju pri MCS-u je sistematsko bilježenje i očuvanje svjedočanstava preživjelih, članova porodica žrtava, humanitarnih radnika i drugih aktera. Svako svjedočenje se:

· snima,

· stručno obrađuje (transkripcija, prijevod, titlovi),

· digitalno arhivira,

· i čuva za buduće generacije.

Ova arhiva predstavlja neprocjenjiv resurs za istraživače, edukatore i širu javnost, nudeći ljudsku perspektivu jedne od najmračnijih epizoda u savremenoj historiji.

Dodatni materijali

Pored video svjedočanstava, MCS prikuplja i:

· lične dnevnike,

· pisma i fotografije,

· audio i video snimke iz perioda opsade.

Ovi materijali pružaju dublji uvid u svakodnevni život unutar enklave i otpor civilnog stanovništva.

Metodologija i saradnje

Metodologija usmene historije Memorijalnog centra razvijana je kroz iskustvo i u skladu s visokim etičkim i tehničkim standardima. Posebna pažnja posvećuje se i produkciji dokumentarnih filmova temeljenih na svjedočanstvima, kao i međunarodnim partnerstvima za razvoj edukativnih sadržaja.

Dosadašnji partneri uključuju:

· Muzej ratnog djetinjstva (Sarajevo),

· Balkansku istraživačku mrežu BiH (BIRN BiH),

· USC Shoah Foundation (SAD).

Na ovoj stranici dostupna je zvanična metodologija usmene historije MCS na bosanskom i engleskom jeziku.

Strateški plan 2025–2030: Proširenje inicijative usmene historije

Strateški cilj 2

Unaprijediti i proširiti postojeći arhiv svjedočanstava, osiguravajući njihovu dostupnost za obrazovne i istraživačke svrhe, te očuvanje istine o genocidu u Srebrenici.

Ključne aktivnosti:

2.1. Prikupljanje svjedočanstava

• Vođenje intervjua s preživjelima, svjedocima i članovima porodica.
• Korištenje audio, video i pisanih formata.
• Tehnička obrada: video montaža, transkripcija, prijevodi, titlovi.
• Širenje mreže kroz partnerstva s lokalnim i međunarodnim organizacijama.

2.2. Arhiviranje i očuvanje

• Formiranje digitalnog arhiva dostupnog istraživačima i obrazovnim institucijama.
• Dugoročna zaštita arhive, uključujući sigurnosne kopije na više lokacija.
• Razvoj platforme vizuelne historije za kontrolisan i jednostavan pristup kolekciji.

2.3. Širenje uticaja i društveni angažman

• Javne izložbe i edukativni događaji.
• Integracija svjedočanstava u obrazovne kurikulume.
• Promocija kroz društvene mreže, publikacije i konferencije.

Kolekcija u brojkama

• 700+ intervjua s preživjelima i svjedocima genocida.
• Svi materijali su digitalno arhivirani u više kopija.
• Trenutno se prenose na trajne memorijske sisteme za dugotrajno čuvanje.

Metodologija i smjernice za intervjue usmene historije