Memorijalni centar Srebrenica

Lične priče

12 dana sjećanja

Memorijalni centar Srebrenica javnosti predstavio svjedočenje holandskog novinara Barta Rijsa

Bilo je to ljeto 1992. godine. Dopisnik holandskih sedmičnih novina "HP/De Tijd" Bart Rijs je dobio zadatak da intervjuiše izbjeglice na koje su izbjegle iz Bosne i Hercegovine u Holandiju. U bivšim kasarnama na jugu Holandije među izbjeglicama nalazi tri djevojčiće bez roditelja koje su rekle da su im roditelji izbjegli iz Bratunca u Srebrenicu. Dobio je zadatak da nađe roditelje djevojčica i upotpuni priču o djevojčicama. Dolazi u Bratunac i Srebrenicu sa fotografom Kadirom, gdje nalazi roditelje djevojčica. Tragom izjava ljudi u Srebrenici koji su preživjeli progon iz Bratunca nalazi dokaze o žrtvama zločina u školi “Vuk Karadžić” u kontejneru za smeće.

„Pretražili smo školu i nismo našli ništa neobično sve dok nismo izašli na stražnja vrata gdje je bio veliki kontejner za smeće. Zapanjujuće je bilo da je bio prepun do vrha sa papirologijom. Kada smo pretražili kontejner, postalo je odmah jasno da se radi o ličnim dokumentima. To su bili dokumenti poput ugovora o penzionisanju, dokazi o vlasništvu zemlje i kuća, ugovori o zasnivanju radnog odnosa. Radilo se o stvarima koje bi ljudi ponjeli sa sobom da dokažu svari i bilo je mnogo ličnih karata. Ne mogu reći da sam vidio stotine, ali sam sigurno vidio na desetine samo na vrhu. Uzeli smo jedan broj ličnih karti kako bi možda pokušali da saznamo šta je se desilo sa tim ljudima kasnije. Također sam našao malu zelenu knjižicu sa arapskom kaligrafijom na korici. Vidio sam da je tekst na arapskom i odmah sam pomislio 'ovo mora da je Kuran'. Bio je to dokaz da se radi o ubijanju i protjerivanju muslimana. Dok smo pretraživali kontejner četiri momka su nam se približavala kroz školsko dvorište, osjetili smo da smo otkriveni. Taksista Cvetko, koji je inače dobar u ovakvim situacijama, odmah je sa njima započeo neku bezveznu priču dok smo mi sakrili lične karte i Kur'an. Oni su mu rekli da je škola bila puna muslimana. Zbijali su šale o tome šta su uradili tim ljudima i rekli su da su mnogi ubijeni. Kada je Cvetko pitao 'šta ste uradili sa tijelima', oni su pokazivali prema sjeveru i malo prema istoku Bratunca gdje su mala brda iza stadiona“, prepričava nam Rijs. Bart Rijs je odlučio da donira Kur'an koji je pronašao, i novinski članak koji je napisao u ljeto 1992. o zločinima u Bratuncu Memorijalnom centru Srebrenica na trajno čuvanje u arhivskoj zbirci. Memorijalni centar je ovim povodom snimio putem video-priču Barta Rijsa kako bi podsjetio javnost na zločine koji su se desili u Bratuncu 1992. godine.

Hasan Hasanović koji vodi istraživanje u Memorijalnom centru i koji je intervjuisao Barta Risa kaže: „To su bili prvi strani novinari koji su posjetili Srebrenicu i Bratunac 1992. godine i posvjedočili o masovnim zločinima protiv bošnjačkog stanovništva ovog dijela istočne Bosne u to vrijeme. Povezali su ljudske priče sa materijalnim dokazima o počinjenim zločinima i to prezentovali u novinskom članku u Holandiji. Bart Rijs nam svojim primjerom pokazuje koliko je važno da doniramo predmete Memorijalnom centru na trajno čuvanje i istraživanje, sa njima slika dobije još jednu dodatnu slagalicu, koja će ostati na izučavanje generacijama koje dolaze.”