Konferencija povodom pokretanja Liderske inicijative za Srebrenicu Memorijalnog centra Srebrenica

Važnost pamćenja

Genocid u Srebrenici je jedan od najgorih događaja užasnog rata, koji se odvijao dok je bivša Jugoslavija eksplodirala na svoje sastavne dijelove... u tom ratu su skoro svaki odrasli muškarac, i mnoge žene i djeca, bili učesnici u nekim njegovim događajima. Živuća historija će se pronaći u svakoj porodici. Historija koja je autentična, stvarna i duboko utkana u osjećaje cijele jedne generacije.

Ali dok oni koji su preživjeli ratni teror, posebno oni što su prošli užasavajući horor genocida u Srebrenici, će napuštati ovaj svijet, mi moramo čuvati sjećanje na te neopisive događaje, pogotovo iz razloga što postoje oni koji će negirati užase tog monstruoznog zločina. UN-ov Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju potcrtao je značaj decenijske posvećenosti međunarodne zajednice pravdi, i važnost podsjećanja na istinu o ovim užasima. Upozorenje suda ovim negatorima koji pokušavaju iskriviti historiju bi glasilo, kada je riječ o žrtvama genocida: „Dok su njihova tijela padala u masovne grobnice, mašinerija negiranja tih zločina je stavljeno u pogon.“

Učenje o prošlosti sa pogledom na budućnost:

Naše djelovanje kroz ove memorijalne inicijative mora pokušati spajati alfu i omegu suočavanja sa bremenom sjećanja – jer ne dugujemo ništa manje žrtvama nego da se podsjetimo i posvjedočimo njihovoj patnji – što je Wole Soyinka nazvao „Promišljanje oprosta“... jer moramo biti sposobni prevazići prošlost i naučiti iz nje dok gradimo budućnost...

Potražimo rezultate ove refleksije na prošle zločine, horore koje su ljudi preživjeli i velike gubitke koji su doživjeli kao posljedicu konflikata unutar društva koje više ne postoje... Neka nas ta refleksija vodi da ne tražimo osvetu, jer je to put po principu „oko za oko“ za koje nas je Gandhi upozorio da će nas sve ostaviti slijepim... nego da nas vodi ka shvatanju same ludosti slijepe mržnje kada se ona oslobodi, neophodnosti uvažavanja čovječanstva kao zajedničkog i da proširi područje našeg pripadanja cijelog ljudskoj porodici na ovoj širokoj zemlji, sa svim njenim raznolikostima i različitostima...

Itekako, Nelson Mandela je to jasno vidio. Onaj koji je pokorio apartheid, koji je bio zatvoren 27 godina, rekao je:

„Dok sam izlazio kroz vrata prema kapiji koja me vodi do moje slobode znao sam da, ako ne ostavim iza sebe svoju gorčinu i mržnju, još uvijek ću biti u zatvoru.“

• Nelson Mandela

Dugi put do slobode: Autobiografija Nelsona Mandele

U godinama koje dolaze, biti će oni koji će željeti negirati genocid koji je počinjen u Srebrenici, kao što postoje i negatori Holokausta i zločina iz Drugog svjetskog rata... Uvijek će biti onih koji nalaze utočište u lažima, koji žele prekrajati historiju na način da oduzimaju kompleksnost i ubacuju tvrdnje koje izostavljaju neugodne istine u koristim jednostavnih narativa koji uzdižu njihov klan, pleme ili etničku ili vjersku zajednicu...

Ali danas, mnoge države u svijetu se suočavaju sa užasima iz prošlosti: breme ropstva i rase u Americi, masovne grobnice djece u Kanadi, historija Aboridžana u Australiji, da pomenemo samo neke... Ovdje na Balkanu, ova inicijativa koja će kreirati središte refleksije o genocidu u Srebrenici, će omogućiti učenje iz prošlosti za sadašnje i buduće generacije bez dezinformacija, i ohrabrit će društveni angažman dok nas podsjeća na mudru i univerzalnu obzervaciju Edmunda Burkea:

                „Jedina neophodna stvar za pobjedu zla jeste da dobri ljudi ne čine ništa“.

• Edmund Burke (1729 – 1797)

Važnost Memorijalnog centra:

Ali, da li mi možemo učiti iz prošlosti? Ili smo osuđeni da gledamo glasne i opasne ljude kako iskrivljuju historijski narativ kako bi služio njihovim potrebama dok prave razlike među grupama i traže neupitnu moć, da bi postupali bez odgovornosti i stremili ka njihovoj viziji sebe i drugih? Postoje osnovani razlozi da se pretpostavi da u svakom društvu postoje oni koji žele da koriste prošlost kako bi mobilizirali ljude da podržavaju njihove projekte. Slike koje mogu imati samo najmanji dio istine – ako ijedan – ali mogu, njihovim simpatizerima kao takvim, predstavljati samostojeće i neupitne istine kao mitovi i simboli tradicionalnog sistema vjerovanja.

Nadam se da će aktivnosti ovog centra, rezultati ove inicijative, neće biti bijes i osvetoljubiva retorika prisvojene prošlosti, gdje se, kao što je Coleridge jednom rekao, pretočite lekcije iz prošlosti u „svjetiljku krme“ brodice našeg putovanja. Neka razum i balans koje refleksija donosi transformišu surovu snagu osjećaja u instrument širokog shvatanja, vjerodostojnog žrtava dok govori svim ostalim, kao što je Yeats kazao (1865 – 1939):

                Elementarna bića kako idu

                Oko moga stola, gore-dole

                Koja jure od nemjerljivog uma

                Da viču i divljaju u poplavi i vjetru;

                Ali onaj koji odmjereno kroči

                Može sigurno trgovati pogled za pogled.

• B. Yeats, „Irskoj u dolazećim vremenima“

Ovdje Yeats zaključuje da se putem razuma, racionalnosti, dokazima i argumentima – pjesnički se referirajući na to kao kročenjem „odmjerenim putevima“ – garantuje pravo na „trgovinu pogled za pogled“ sa svim neustrašivim izvorima autoriteta. Dakle, prisjećanje na horore iz prošlosti Srebrenice bi trebalo dozvoliti sadašnjim i budućim generacijama da se suoče sa kompletnijim dijelom kolektivne prošlosti ljudi i regiona, unutar granica konteksta osiguravanja da smo nešto naučili iz prošlosti, sa sloganima kao što su „Nikad više“ koji imaju sadržaj i uticaj. Ne smije biti nekažnjivosti za zločince. Mora biti odgovornosti. Zakon mora garantirati ljudska prava svih ljudi.

Može li podrška Memorijalnom centru pomoći u ovome? Da. Moramo ovo uraditi kao jednu od mnogih stvari da bismo učinili svijet boljim. Svijet gdje će pristup obrazovanju biti osnovno pravo a dijeljenje znanja osnovna dužnost.

Dijeleći ovo znanje može i trebao bi pomoći svakom društvu da spriječi takvu katastrofu u budućnosti...

Znaci upozorenja:

Vidjeli smo da neki znaci upozorenja mogu prethoditi implementaciji programa genocida ili etničkog čišćenja od strane vlasti ili vojnih jedinica. Postoji barem osam ovih prijetećih razvoja koji daju znake uzbune posmatračima.

Možemo vidjeti da počinioci ovakvih nehumanih zločina počinju sa propagiranjem govora mržnje protiv grupe žrtava koja im je meta. Ovo obično slijedi negiranje identiteta: oni nisu državljani u pravom smislu... Onda se vlasti preusmjere na oduzimanje prava ciljnoj grupi koja bi ih inače posjedovala i koristila. Eliminacija potencijalnih svjedoka kao što su novinari i strani posjetioci obično prati nemogućnost da se zaštite civili od uznemiravanja, prijetnji i napada vojnih, paravojnih ili samo političkih aktera. Ušutkivanje političkih protivnika i ugnjetavanje od strane vlasti dovršava okvir za masovna ubistva ili progon, čak i genocid.

Ipak, svaki slučaj je zaseban. I vidjeti razvoj sličnih scenarija u drugim državama možda neće otvoriti mogućnost intervencije ili čak humanitarne pomoći. Ali može mobilizirati one obazrive i suosjećajne da barem osude takve stvari gdje god se pojave. Ljudska prava su ista za sve ljude. Ali oni obazrivi i angažovani, u svakom društvu, koji moraju ponovo probuditi duh zajedništva u čovječanstvu kada se suoče sa zabrinjavajućim znacima problema na vidiku, kao što će gotovo sigurno biti u budućnosti svakog društva, čak i dok se trudimo da ostanu zaključani u našoj prošlosti. Prema Ivi Andriću (1892 – 1975), rođenog Bosanca i Hercegovca i jugoslovenskog nobelovca, „Što ne boli – nije život, što ne prolazi – to nije sreća“.

Prema tome, svaka država bi imala korist od poznavanja tamnih ćoškova svoje historije, svi narodi bi se trebali podsjetiti na patnje onih koji su bili prije njih, dok uče saosjećanje, obazrivost i empatiju kako bi se suočili sa budućnošću.  

Tako da, centar koji ima za cilj memorijalizaciju genocida u Srebrenici će sačuvati znanje prošlosti i dozvoliti nam da se prisjetimo na to znanje. To je refleksija koja nam je potrebna da bismo se uključili kako bismo izvukli lekcije koje ne samo potcrtavaju ono što se desilo nego će nam uključiti u promovisanje vrijednosti koje će nam biti vodilja prema mudrosti koje čovječanstvo toliko treba. Mudrost koja mora voditi buduće generacije... vrijednosti koje moramo učiti našu djecu i djecu naše djece... kao što je Nelson Mandela rekao:

„Niko se nije rodio mrzeći drugoga zbog njegove boje kože, ili njegovog porijekla, niti njegove religije. Ljudi moraju naučiti da mrze, i ako se mogu naučiti da mrze, mogu biti naučeni i da vole, jer ljubav je prirodnija ljudskom srcu nego njena suprotnost.“

• Nelson Mandela, Dugi put do slobode

Da li ja sanjam? Da li stremim ka zvijezdama? I zašto ne? Mikhail Bulgakov (1891 – 1940) nas je ohrabrivao  da gledamo zvijezde... rekao je:

                Ali zvijezde će ostati...

                kada se sjene našeg postojanja i djela nestanu sa zemlje...

                Nema čovjeka koji to ne zna.

                Zašto onda, nećemo naše oči uperiti prema zvijezdama?

Poruka mladim:

Dopustite mi da završim sa nekoliko paragrafa mladima...

Moji mladi prijatelji... morate stvoriti ljepši svijet... Ovu tematika stavljam uglavnom pred mlade ljude kao što ste vi, jer

u plemenitost vašeg duha,

u bogatstvo vaše mladosti,

u kvalitet vašeg obrazovanja koje ste dobili,

u nepokvarenosti vaših ideala koje posjedujete,

u posvećenosti našem zajedničkom, ljudskom, koje donosite...

... ja nalazim nadu u ovladavanje preprekama današnjice i izgradnje boljeg sutra.

Mi ćemo stvoriti novi svijet, vođen vizijom...

Vizijom budućnosti:

Vizija obzirnog društva gdje (u duhu Gandhia) će neće biti:

Politike bez principa

Bogatstva bez rada

Trgovine bez morala

Zadovoljstva bez savjesti

Obrazovanja bez karaktera

Znanosti bez humanosti

Vizija gdje je ljudska veličina mjerljiva kvalitetom života najsiromašnijih građana, a ne prema brojnosti njihovih vojski ili veličini njihovih zgrada...

Vizija gdje je budućnost za sve, neograničena kao znanje, nasumično kao igra, interesantno kao ljudska mašta i domišljatost...

Da! Mi moramo mijenjati svijet... Može se to učiniti, mora se to učiniti, i na osnovu vašeg rada... bit će učinjeno.